Public Library

Usetao sam u biblioteku. Naravno svi radnici ovde su bili pod mojom kontrolom pa sam se odsetao do podruma. Tamo su stajali kovcezi. Otvorio sam jedan u kom je bila Rebekah. "Budjenje sestro." Izvadio sam kolac iz nje i cekao da se probudi.

Probudila sam se, istog momenta osjetivši bol u predjelu grudnog koša. Automatski sam prešla rukom preko grudi i, pogledavši dole, ugledala krv na haljini. Osvrnula sam se oko sebe, tražeći bilo koga i ugledala osobu koja je najvjerojatnije bila i odgovorna za ovo. "Nik?", bijesno prošaptah.

"Zdravo Beka"

Povukla sam haljinu na mjestu gdje je bila uprljana krvlju, tražeći izvinjenje za to što se usudio uraditi mi to što je uradio. I dalje ga bijesno gledajući, postavila sam mu novo pitanje: "Koliko sam dugo ovdje?"

"Ne znam ko jos broji godine. Ostavimo to iza nas Beka trenutno mi treba tvoja pomoc"

I dalje ljuta, svejedno sam se uozbiljila i riješila ostaviti nerviranje za poslije. Izašla sam iz sanduka, ispeglala haljinu na sebi, uspravno stala i čekala da mi objasni o čemu je riječ.

"Nasli smo Katherine. Definitivno je jos u gradu i ima zanimljivu ponudu za mene. Kaze da ima svoju dvojnicu. Ti mi trebas kako bi bila u blizini i ako krene da bezi da je uhvatis i slomis je. Beka ako nadjem tu dvojnicu ako stvarno postoji, konacno imam priliku da postanem hibrid."

Osjetila sam kako mi se oči šire od uzbuđenja. Ako išta volim više od svoje sreće, to je sreća mog brata - a njemu je transformacija u hibrida predstavljala upravo to. Polako sam klimnula glavom i tiho, ali odlučno rekla, "Uredu, pomoći ću ti."

"Okej hajdemo sve da ih pobijemo." rekao sam bodreci je i krenuli smo...